maxisa

Dobar dan.

26.11.2008.

ZAVIST

Obzirom da mi ovaj nick name daje odredjenu anonimnost, bit cu poprilicno iskrena. Naime, vjerovatno smo svi ponekad bili zavidni nekome na necemu, neki zavist dijele na pozitivnu i negativnu.

Kao sto rekoh na pocetku posta bit cu iskrena npr. zavidna sam ljudima koji zive u ''pospremljenim'' zemljama, zavidna sam svim nacijama koji sa podignutom bradom i desnom rukom na lijevoj strani grudi pjevuse himnu svoje zemlje. Uzgred, ovo me podsjeti na ovogodišnje evropsko prvenstvo u fudbalu/nogometu, slučajno sam boravila u susjednoj nam Hrvatskoj za vrijeme održavanja istog, te sam bila izuzetno zavidna našim susjedima koji su fanatično navijali za nogometaše koji su branili boje hrvatske zastave. Pazite ponavljam još jednom ZAVIDNA a ne LJUBOMORNA. Poprilično sam objektivna i realna ( barem ja tako mislim ), ali usprkos tome ta euforija je i mene zarazila te sam se počela pitati i moram priznati nadati se da će jednog dana kod nas u BiH biti tako, ali avaj, pred utakmicu Hrvatska -Turska diljem BiH neredi, istočni dio Mostara navija za Turski a zapadni za Hrvatsku, koji paradoks, ja sam priznajem navijala za Hrvatsku, iako ne zivim u zapadnom dijelu Mostara i iako sam, ponavljam, bila zavidna susjedima koji jednoglasno navijaju za reprezentaciju zemlje u kojoj žive.

Zavidna sam i amerikancima, što su nakon 8 godina došli tobe i izabrali čovjeka za predsjednika bez obzira na boju njegove kože, ljudi su pratili njegove ideje i osjetili karizmu i pozitivnu energiju kojom covjek izuzetno zrači. Obzirom da mi u svemu kasnimo recimo da ce nama trebati otprilike duplo toliko vremena koliko je potrebno narodima koji žive u ''pospremljenim'' zemljama, znači 16 godina, što će reći tek 2011 ćemo mi u BiH doći tobe i izabrati JEDNOG predsjednika na osnovu njegovih riječi, misli i na koncu programa stranke koju predstavlja a ne na osnovu imena i nacionalne pripadnosti.

Zavidna sam takodjer, opet, i većini gradjana koji žive u ''pospremljenim'' državama EU jer se njihovi predsjednici, premijeri i sl. istinski brinu o svojim gradjanima i privredi te su se zadali  i na sve načine pokušavaju da iznadju mogućnosti da dobiju povoljne pozajmice i ubrizgaju finansijske-vitaminske šprice fabrikama, . A kod nas?  I sami znate odgovor.

I na kraju da sve ne bi bilo crno iz moje perspektiva, ja sam iznad svega PONOSNA NA TO DA SAM BOSANKA a Bogami i HERCEGOVKA, a što se tiče himne i ostalog, kao što kaže ona stara poslovica ''sve će to narod pozlatiti ili sve će se to zvati jučer''.

Svima građanima Bosne i Hercegovine čestitam praznik Dan državnosti!!

 

18.09.2008.

ŽIVJELA REFORMA OBRAZOVANJA - III DIO

Trenutno sam na bolovanju, nakon naglog pada temperature u dragoj nam BiH mislim da se većina njenih stanovnika porazboljevala, među kojima je i moja malenkost. Nakon jutrošnje posjete ljekaru ( ma nije škola skupa da je milionmaraka ) i adekvatne terapije, ne trpim nikakve bolove tako da imam čak vremena i snage da nešto nabrzaka i napišem.

Poslije turbulentnog proljeća i još goreg ljeta uhvati me i početak nove školske godine, naravno nespremnu, opet... Ne mogu da vjerujem da naša djeca danas moraju imati i po 5 - 6 knjiga-sveski iz jednog predmeta, npr. bosanski: naš jezik, radna sveska, čitanka, zadaćnica, sveska i sveska za lektiru. Mnogo pametna ce nam djeca biti kada izađu iz osnovne škole, koja traje ni manje ni više nego devet godina. I to je između ostalog napravljeno reformom školskog obrazovanja, kako i besplatan vrtić godinu dana prije polaska u školu, samo što sam ja početkom septembra morala dostaviti učiteljici predškolskog obrazovanja uredno popunjenu i od banke ovjerenu uplatnicu o uplati naknade za korištenje usluga vrtića. To što je vrtić poplavljen i voda teče niz zidove ukoliko pada kiša, jer je neki kreten angažirao ili nedovoljno edukovane građevince ili dovoljno aljkave, pa im ništa ne znači što su prilikom rušenja zidova oštetili i hidriozolaciju koja je štitila strop sprata ispod njih. Nema veze što u prostorijama ispod njih boravi 90-tak djece predškolskog uzrasta, nema veze što to traje već dva mjeseca, ne to gospođu Aziru ( mislim da se dir. JU Djeca Sarajeva tako zove ) ne sekira mnogo, njoj je bitno da vjeronauka uđe u vrtiće na velika vrata bez obzira bili mi roditelji suglasni-saglasni ili ne. To što se parket u prostrijama podigao, što jedna faza struje uopšte i ne radi, nema veze.

Ma ja bogami isto k'o Švabo trajla la. Ne valja reforma obrazovanja, ne valjaju vrtići, ne valjaju ulice, ali da budem jasna ja ne sjedim skrštenih ruku. Prošlu školsku godinu sam se uključila u rad Vijeća roditelja osnovne škole koju pohađa moj sin,  PP Zavod i Ministarstvo obrazovanja su obećali da djeca koja ove godine polaze u 5 razred devetogodišnjeg obrazovanja neće dobiti niti jedan novi predmet, i održali su obećanje, nisu dobili jedan novi predmet nego čak dva, opšte tehničko vaspitanje-obrazovanje i kultura življenja. Reći će neko pa i nisu neki predmeti, tačno i nisu, ali naša djeca će i za te predmete u zavisnosti od nastavnika morati trošiti ca. 40-tak miuta slobodnog vremena na pisanje zadaće ili izradu raznoraznih maketa ili projekata skupa sa NAMA RODITELJIMA. Naravno niti jednom roditelju tako ni meni neće biti teško pomoći djetetu da uradi zadaću, također mi nije teško pola razreda skupa sa učiteljicom povesti na utakmicu BIH - Francuska ( U21) i nakon iste, djecu koja nisu došla u pratnji roditelja razvesti kući. Međutim ako su nam iz PP Zavoda obećali da neće biti novih predmeta jer su nam djeca ionako preopterećena obavezama, zašto nas lažu? Sram ih i stid bilo.

Još nešto, ako bilo kod od vas koji pročitate ovaj post ima nekog utjecaja u Općini Centar ili kod upravitelja zgrade koja se nalazi u ul. Kranjćevićeva pored Konzuma, u vrtiću ''Leptirić'' je katastrofalna situacija, kao što sam rekla,  poplava je uništila dio elektroinstalacija, parket u jednoj sobi se digao, djeca bukvalno sjede na betonu prekrivenom sa itisonom, obzirom da stiže jesen koja obiluje kišama, a izgleda da se niko od nadležnih i ne češe da ne kažem gdje da uradi nešto po tom pitanju, MOLIM VAS DA REAGUJETE! 

Za sada toliko.

19.08.2008.

KUPUJMO DOMAĆE

 Ne mogu a da ne prokomentarišem naš TV program. Gledam sinoć i čudom se čudim, BHT olimpijske igre ( što je ok ), FTV neki film mislim da je snimljen u prošlome stoljeću, TV Alfa muzički spotovi čije izvođače apsolutno ne poznajem, NTV Hayat ako se ne varam neka nogometna utakmica, TVSA isto tako raspjevana kao i TVAlfa, međutim vrhunac svega je bio intervju sa Ćirom Blaževićem na TV OBN.

Ne mogu da vjerujem da osoba koja nema ni mrvicu poštovanja ( barem sam ja tako zaključila na osnovu ophođenja voditelja sa gostom ) prema svome gostu, zatim ni prema tome časnom novinarskom zanimanju kojim ima sreću da se bavi, je uopšte dobila prilku da vodi jednu takvu emisiju.

Kako bi rekli naši kritičari; ''OBN izbor voditelja – katastrofalan potez''.

Izrevoltirana odnosom voditelja prema gostu, nervozno prebacujem kanale na daljinskom upravljaču, što je uzgred, omiljena zabava supruga mi u mene, ali obzirom da on nije tu meni je pripala ta čast, nabasam tako na neki od kanala susjedne nam države (HRT1), kad ono ljudi raspravljaju o tome kako će stati u kraj nevjerovatnom rastu cijena u trgovinama, nezakonitom radu trgovina nedjeljom poslije 13.00 časova i slično. Pozvala je voditeljica u emisiju jako obrazovane i pametne goste ( prema kojima se za razliku od dotičnog gospodina na OBN-u odnosi sa dužnim poštovanjem ) sa kojima raspravlja o već pomenutim temama. Gosti daju prijedloge za razradu strategije o poboljšanju uslova života građana, raznoraznim subvencijama za socijalno ugrožene itd..

Vratim se opet na OBN kada voditelj spoštovanom Gospodinu Blaževiću kaže '' e moj Ćiro pa gdje ti je ovaj igrač ( pa reče ime nekog našeg igrača)''.

Moram priznati, iako je moj suprug fanatik kada je nogomet u pitanju, meni su poznati rijetki sportski novinari osim ako nisam imala čast da ih preko njega upoznam. Tako da mi činjenica da je dotični gospodin jedan od poznatijih sportskih novinara u dragoj nam BiH i da se oko njega kako kažu vodila velika borba između vodećih TV stanica za prijem u radni odnos, uopće u ovom momentu nije bitna, ponajviše zbog njegovog odnosa i vokabulara koji upotrebljava u razgovoru sa svojim gostom.

Tako, dok je nama izgleda samo do pjesme i nogometa u susjednoj se Hrvatskoj TV stanice zanimaju ozbiljnijim temama.

Međutim nama naravno nije do toga, nama je do pjesme i igre, obzirom da nam ruže cvjetaju u ekonomiji, cijene su stabilne, socijalno ugrženi skoro i da nema a nezaposlenost je skoro ravna nuli. AFERIM!!!!

 

 
03.07.2008.

EURO 2008 IZ PERSPEKTIVE JEDNE ŽENE

Evo zbog čega sam ja pratila utakmice Evropskog prvenstva u nogometu.

21.04.2008.

SINIŠA

Na dobrotvornoj gala-večeri, na kojoj su se prikupljala sredstva za
školu za dijecu sa posebnim potrebama, otac jednog od učenika podijelio je
sa prisutnima priču koju neće zaboraviti niko ko je tada prisustvovao
tom događaju.

Pošto je zahvalio školi i njenom predanom osoblju, postavio je slijedeće
pitanje:
"Ako nije ometena spoljašnjim uticajima, sve što priroda stvori je
savršeno kreirano. Ali moj sin Siniša ne može da nauči sve one stvari
koje mogu druga deca. Nije u stanju da razumije i uradi sve ono što i
njegovi vršnjaci.

Gdje je tu prirodni poredak stvari, kada se radi o mom sinu?"

Publika je utihnula poslije tog pitanja.

Otac je nastavio:
"Vjerujem da se, kada tjelesno i umno invalidno dijete, poput mog Siniše,
dođe na svijet, prilika za iskazivanje istinske ljudske prirode sama javi
i pokaže, i to u vidu načina na koji drugi ljudi tretiraju to dijete".

Potom produži:
Siniša i njegov otac šetali su pored parka, gdje su neki dječaci, koje je
Siniša inače poznavao, na terenu igrali fudbal.

Siniša je upitao oca:
"Šta misliš, tata, da li bi me pustili da igram sa njima?"

Sinišin otac je znao da većina dječaka ne bi željela da neko kao Siniša
igra u njihovoj ekipi, ali je isto tako vrlo dobro znao koliko bi
njegovom sinu značilo da mu dozvole da zaigra, i koliko bi mu to samo
dalo toliko potrebni osjećaj pripadnosti i samopouzdanja, uvjerenje da od
društva biva prihvaćen usprkos svom invaliditetu.
Sinišin otac je prišao jednom od dječaka pored aut-linije i upitao (ne
očekujući previše) da li bi i Siniša mogao da zaigra sa njima.

Momčić se u nevjerici okrenuo prema igralištu i rekao:
"Znate šta, gospodine, mi gubimo sa 4 : 1, a bliži se i kraj drugog
poluvremena. Pa, ..., može da igra za našu ekipu, pokušaćemo da ga
postavimo na poziciju lijevog beka".

Siniša se malo namučio hodajući do ekipe, ali je sa širokim osmjehom
obukao dres svog tima.

Otac ga je ozaren gledao sa majušnom suzom u oku i osjećajem narastajuće
topline u grudima.
Dječaci su mogli jasno da vide i osjete sreću ovog čovjeka, ganutog oca
koji radosno gleda kako njegov sin biva priman u njihov tim.

Pri kraju utakmice Sinišina ekipa je dala gol iz jedne brze kontre, ali je još uvijek gubila sa dva gola razlike.

Siniša je pokrivao lijevu stranu polovine terena.

Iako nikakve akcije tuda nisu išle, on je očito bio u euforičnom
raspoloženju jer je dobio priliku DA BUDE u igri, na travnatom tepihu;
razvukao je osmjeh od uva do uva, dok mu je otac mahao sa tribine.

U samoj završnici Sinišina ekipa je opet postigla gol, dakle, gubila je
samo sa 4 : 3 !
Sada, sa jednim golom u minusu, smiješila im se prilika za eventualno
izjednačenje u zaustavnom vremenu od 5 minuta.

I zaista, dosudjen je penal za Sinišin tim i dječaci su stali da se
pogadjaju ko će ga izvesti.

Pade ideja da puca Siniša, ali uz veliki rizik da izgube utakmicu !?
Na opšte iznenađenje - Siniši je ipak data lopta !
Svi su znali da je to bila nemoguća misia, jer Siniša nije ni znao
pravilno da šutira, a kamo li da pogodi okvir gola i da prevari golmana.

Ipak, kad je Siniša stao iza lopte, protivnički golman je, shvativši da
Sinišina ekipa svjesno riskira poraz radi tog jednog jedinstvenog
trenutka u Sinišinom životu, odlučio da se baci u pogrešnu stranu kako
bi lopta ipak ušla u mrežu.

Siniša je uzeo zalet, zamahnuo i ... traljavo zakačio loptu, koja je
polako krenula ka suprotnoj stativi.

Utakmica bi u ovom trenutku bila praktično rješena, jer je lopta bila
spora i većina protivničkih igrača bi je mogla sustići
Medjutim, i oni su se kretali sasvim lagano, pa svi gledaoci povikaše:
"Siniša, Siniša, trči za njom, Siniša, trči, stigni je, stigni !!! Trči,
trči, i ćušni je u mrežu !!!
Nikada prije u svom životu Siniša nije toliko brzo trčao, uspjeo je, na
jedvite jade, da stigne do nje prije nego što je završila u gol-autu.

Doteturao se i širom otvorenih očiju, zadihan, upitnog pogleda, zastao
da vidi šta će dalje

Svi graknuše: "Šutni je, šutni je u gol !!!

Uhvativši dah, Siniša je vidno potresen, naprežući zadnje snage, kao u
nekom delirijumu, magnoveju, nekako umirio loptu, zahvatio je
unutrašnjom stranom stopala i ... i smjestio je u mrežu !!!

Muk, ... , a onda provala ... prasak - svi skočiše:

"Siniša, Siniša, bravo, Siniša !!!"

Zajapurenom i preneraženom Siniši priskočiše svi saigrači, grleći ga,
ljubeći ga i slaveći ga kao heroja koji je spasio svoj tim od poraza.

"Tog dana ...", okončavajući svoju priču s drhtajem u glasu potreseni
otac, dok su mu se suze kotrljale niz lice, "... dječaci obe ekipe
donijeli su komadić prave ljubavi i humanosti u ovaj svijet".

Siniša nije preživio do slijedećeg ljeta.

Umro je još iste zime, nikada ne zaboravivši da je bio heroj, da je zbog
toga njegov otac bio presrećan i pamteći kako je svog malog heroja
dočekala oduševljena majka, grlivši ga plačući od sreće!

* * *
A SAD, MALI DODATAK OVOJ PRIČI:

Svi šaljemo i proslijedjujemo stotine viceva, smiješnih poruka, gegova i
spotova putem e-maila (izmedju ostalog I na blog ), onako rutinski, bez razmišljanja, a kada dođe do toga da pošaljemo poruke o životnim izborima, tu oklijevamo ...
Nasilje, vulgarnosti, bizarnostii i česte opscesnosti slobodno prolaze i
kolaju "Cyberspace"-om, ali javna rasprava o uljudnosti najčešće i ne
stiže u naše škole, ni na naša radna mesta. Šteta!
Ako sada razmišljate o tome da li da kopirate I proslijedite dalje ovu poruku, Vi,
najvjerovatnije, birete ljude u svom adresaru koji su "prikladni" za to,
dakle, one koji su "podesni" za ovu vrstu pošte.


Svi imamo na desetine prilika svakog dana da pomognemo da se ostvari taj
"prirodni poredak stvari".

Tako mnogo, naizgled beznačajnih, susreta između dvoje ljudi stavlja nas
pred izbor:
Prenijeti malu iskru ljubavi i humanosti na drugog ili izbjeći datu
priliku, ostavivši tako svijet još malo hladnijim?

Stari mudrac je rekao da se svako društvo prosuđuje i cijeni po tome kako
tretira svoje najunesrećenije pojedince.


Neka i u Vaš dan bude utkan Sinišin duh.
10.04.2008.

I OVO JE UMJETNOST!

PRIJATNO.

31.03.2008.

I mene je stigla gripa

Ne mogu da gledam, trese me groznica, ništa od posla. Odoh ja kući pa u krpe.
 
 
 
 
 
 
 
 
20.03.2008.

BRUKA!!!

Ovih dana elektronskom poštom kruže mailovi slične sadržine, ali me se ovaj izuzetno dojmio, ne mogodoh odoliti, te sam isti kopirala.
Pa kaže;
 
BRUKA u našem gradu je da ubiju dijete u tramvaju, a da niko od putnika ne reaguje,
 
BRUKA u našem gradu je da ubiju momka u sred bijela dana u Šenoinoj a da od 200 ljudi koji su sjedili u okolnim kafanama niko ne želi (ne smije) da svjedoči,
 
BRUKA u našem gradu je fakat da poznata kriminogena porodica ima status organizatora otpora i ratnih vojnih invalida, i sve privilegije koje uz to idu, a nisu proveli ni sekunde van podruma,
 
BRUKA u našem gradu je da se svi vidjeniji kriminalci, pa čak i ratni zločinci slave kao heroji, i sahranjuju na Šehidskom mezarju Kovači,
 
BRUKA u našem gradu je da je Zamjenik Ministra Pravde Kantona Sarajevo dvostruki ubica, da je za taj čin odlezao manje od godine, a sada nama "dijeli pravdu",
 
BRUKA u našem gradu je da smo zamalo zabranili koncert SARAJEVSKE grupe Bijelo Dugme, samo zato što su odbili platiti reket kriminalcima koje ovaj grad još uvijek smatra herojima,
 
BRUKA u našem gradu je da Premijer Kantona Sarajevo naziva svoje sugradjane ruljom, i to putem oglasa plaćenog parama poreskih obveznika,
 
BRUKA u našem gradu je da je Avaz najtiražnija novina, a najpopularnije stranice u Avazu one o Džet-setu i crna hronika (dok se glavni likovi tih rubrika često pojavljuju u obje),
 
BRUKA u našem gradu je da najviši vjerski, što bi trebalo da znači i moralni autoritet, živi u centru, u kući koja vrijedi milion maraka, a on je kupio za nekih 16-ak tisućica, i to certifikatima, a mi to ne želimo znati,
 
BRUKA u našem gradu je Pionirska Dolina, koja je prije 30 godina imala prave životinje, a danas su najveći hit kokoške, pilići i patke (više životinja ima svako domaćinstvo oko našeg grada) ili donirani medvjedi,
 
BRUKA u našem gradu je da jedan Prijedor ima veći zooloski vrt (i to privatno vlasništvo) nego naš grad,
 
BRUKA u našem gradu su eksbihovski gradjevinski stratezi, koji su unistili Bjelašnicu a sada im krivi strani turisti što ne dolaze,
 
BRUKA u našem gradu je da će direktorica JU Djeca Sarajeva dobiti 6-o Aprilsku nagradu našeg grada, zato što uvodi vjeronauku u vrtiće u nasem gradu,
 
BRUKA u našem gradu su Sanaderovi posteri, masno plaćeni i okačeni na oglasnim mjestima koja pripadaju organizaciji "Zelene Beretke", velikim patriotama našeg grada,
 
BRUKA u našem gradu je kada te konobar mrko pogleda ako tokom Ramazana naručis pivu,
 
BRUKA u našem gradu je da žene moraju cekati minimum šest mjeseci za pregled mamografom
BRUKA u našem gradu je da policija mora čuvati škole, da se u iste uvodi video-nadzor, a da djeci otimaju mobitele i pare na svakom ćošku, u po bijela dana,
 
BRUKA u nasem gradu je činjenica da Kanton ima budžet veci od državnog (preko milijarde maraka) a više od 10 godina nije u stanju da napravi tzv. Zapadni izlaz iz grada, jebenu cestu do Mostarskog raskrsća. BRUKA je što već deset godina sjedimo po dva sata u autima ako hoćemo da izadjemo ili udjemo u naš glavni grad i ćutimo (to jeste opet glasamo za iste), ali je nama ipak veći problem neka Seka...
 
JEBE mi se za najnoviju BRUKU u našem gradu. Uostalom, kakva je razlika izmedju te Seke i Selme Bajrami. Čak ni u obimu grudnjaka. Jedina razlika je što ova prva nije naša, a druga jeste. Ova prva ne može pjevati, a ova druga je dobrodošla svuda. Kakva je razlika izmedju Seke i Šemse Suljaković, izmedju Seke i Amele Zuković, izmedju Seke i Sanele Sijerčić, itd. MIslim da je ta Seka (ili neko sličan) već pjevala u Tuzli, i bilo je nekih 7.000 ljudi. A što nije problem kada te neke pjevaljke dodju u diskoteku hotela Aqua. Po posterima sam vidio da su bile i Dragana Mirković, i Jana, i Ćana, i Dara Bubamara, Viki, itd. ZATO što to mjesto drži jos jedan od uglednih gradjana našeg grada, pa niko ne smije pisnuti.
 
I na kraju, nije mi baš jasna razlika izmedju turbo-folka (Seka i ostale) i jos jednog novog muzičkog pravca kojeg eksperti nazivaju halal pop (Burhan Šaban i ostali), a koji se izvodi na stadionu Koševo, Zetri ili Skenderiji, simbolima 84-e. Ova vjerska muzika nam dodje baš k’o neka olimpijska disciplina, sa motom - važno je učestvovati.
 
20.03.2008.

AH TA LJUBAV!

 
Ljubavni razgovor dvoje četverogodišnjaka;
 
-         Ahhhhhhhhhhhh, Bubice sjećaš li se, kada si me ti ono puuuuuuuuuuuuuno voljela
( Na to će učiteljica; pa voli ona tebe još uvijek Samire )
-         ne, ne voli me kao prije.
-         A Bubica odgovara; Ja volim Denija.
 
 
Ljubavni jadi dvetogodišnjaka;
 
-         Cipiripi; Kako je onaj Dino bezobrazan.
-         Mama Maxisa; Zašto sine?
-         Cipiripi; Pa znaš kada učiteljica prozove Anu da odgovara, on joj zatvori knjigu a ja ne bih tako uradio, ja bih joj čak otvorio knjigu kada bi bila zatvorena.
-         Mama Maxisa; Pa je li se tebi Ana sviđa?
-         Pa eto, naaakoo znas, ali njoj se sviđa Dino.
-         Šta ćeš sine tako je to '' ko prije đevojci – njegova je''
-         Ali ja sam prije, on je došao tek u III razredu, to nije fer.
-         Znam ljubavi, ali mnogo toga u životu nije fer.
 
 
Proljeće je definitivno na pragu!!!!!
14.03.2008.

POMOĆ ZA MALOG IBRAHIMA!!!

Drage koleginice / kolege,

Jučer sam dobila mail u kojem se traži pomoć za malog Ibrahima.

Naime, dječak ima anomaliju žucnih kanala koja je uzrokovala cirozu jetre. Operacijom je odstranjen oštećeni dio jetre i time mu je produžen život, ali da bi potpuno ozdravio potrebna mu je hitna transplatacija jetre. Taj zahvat se može uraditi u europskim klinikama i košta preko 200.000 eura. Doktori s klinke pokušavaju da preko svojih kontakata prebace bebu u Barcelonu gdje bi se nastavilo liječenje. O svemu ovom su već pisale novine...

Sama sam majka, te znam kolika je ljubav, snaga I hrabrost ove žene koja se bori za život svoga djeteta, a najgore od svega je to što je osudjena na milost I znanje ljudi koji joj mogu pomoci!

Šanse da preživi su velike ukoliko se na vrijeme pomogne, naravno za liječenje je potreban novac I to HITNO, jer jučer je nakon razgovora sa doktorom I majkom malog Ibrahima konstatovano, nažalost, da se stanje pogoršalo te je potrebno da se što prije dijete prebaci u Barcelonu!!

Ovim putem želim vas pozvati, ukoliko ste u mogućnosti, da I vi pomognete ovoj prekrasnoj bebi da preživi te da se on i njegova majka sretno vrate kući, svojoj obitelji sto im ja od sveg srca zelim !!!

Broj žiro računa u Raiffeisen banci BiH je 1610400000000088.

Broj racuna za uplate u KM na ime Jasmin Hasanić je 09400062650.

Broj deviznog računa 19400044839 I on je na ime Ibrahim Hasanić. SWIFT je RZBABA2S




Stariji postovi

maxisa
<< 11/2008 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
30